Seoul je dobio pravo da bude domaćin XXIV Ljetnih olimpijskih igara na 84. zasjedanju MOO-a 30. rujna 1981. godine. Nakon bojkota prethodnih Olimpijskih igara, najjači sportaši SSSR-a, SAD-a, Istočne Njemačke i drugih zemalja napokon su ponovno dobili priliku odmjeriti snage.
Ni ovaj put nije bilo moguće potpuno izbjeći bojkot: Kuba, Etiopija, Nikaragva i neke druge zemlje.
Unatoč tome, u igrama je sudjelovalo 159 zemalja, predstavljao ih je 8391 sportaš, što je postalo rekord. Prijenos igara pratilo je više od tri milijarde ljudi u 139 zemalja svijeta. Program Olimpijskih igara obuhvaćao je nove sportove - tenis i stolni tenis, ženski sprint u biciklizmu, trčanje na 10 000 metara za žene i još 11 disciplina.
Već je postalo uobičajeno da se najintenzivnija borba za medalje vodila između SSSR-a, SAD-a i DDR-a. Tako je bilo i u Seulu, na neslužbenom ekipnom natjecanju sovjetski su sportaši osvojili 55 zlatnih medalja, 31 srebrnu i 46 brončanih medalja. Olimpijci iz DDR-a uspjeli su stisnuti Amerikance i zauzeti drugo mjesto, dobili su 37 zlatnih, 35 srebrnih i 30 brončanih medalja. Sportaši iz Sjedinjenih Država prilično su zaostajali za njima, osvojivši 36 zlatnih, 31 srebrnu i 27 brončanih medalja.
Na natjecanjima u Seulu sovjetske gimnastičarke sjajno su nastupile, osvojivši 10 nagrada najvišeg standarda od 14. Sportaši su osvojili isto toliko zlatnih medalja. Muška košarkaška i rukometna reprezentacija ostvarile su pobjede. Ponovno je, kao i na Olimpijskim igrama u Moskvi, sovjetski plivač Vladimir Salnikov osvojio zlatnu medalju. No prava junakinja Olimpijskih igara bila je sportašica iz DDR-a Christina Otto, koja je u plivanju dobila 6 zlatnih medalja.
Američki plivač Mat Biondi, koji je osvojio 5 medalja najvišeg standarda, tek je malo iza Christine. Njegova sunarodnjakinja Janet Evans dobila je još tri zlatne medalje.
Sovjetska nogometna reprezentacija sjajno je nastupila na utakmicama u Seulu, koji su u finalu uspjeli nadigrati eminentne Brazilce rezultatom 2: 1, golove su postigli Igor Dobrovolsky i Yuri Savichev.
Na XXIV Ljetnim olimpijskim igrama sportaši su pokazali mnoge izvanredne rezultate, ali ove su igre ostale zapamćene i po velikom broju doping skandala. Dakle, poznati kanadski sprinter Ben Johnson, koji je utrku na 100 metara pretrčao s fenomenalnih 9, 79 sekundi, izgubio je zlatnu medalju. Dvoje bugarskih dizača utega koji su osvojili zlatne medalje u svojim težinskim kategorijama su diskvalificirani. U strahu od novih skandala, bugarski dizači utega napustili su Seul, čak su otišli i sportaši koji još nisu nastupili.
Suci se nisu uvijek ponašali objektivno. Tako je u boksačkom ringu buduća zvijezda svjetskog boksa, Amerikanac Roy Jones, u potpunosti nadigrao svog južnokorejskog rivala Parka Si Hoona. Omjer udaraca dosegao je 86:32 u korist Amerikanca, Park Si Hong je jednom srušen. Međutim, sudac je napokon pobjedu dao pretučenima i jedva sposobnim da stoji na nogama Korejac. Unatoč ovom gubitku, Roy Jones dobio je titulu izvanrednog boksača na Olimpijskim igrama u Seulu i trofej Val Barker od Međunarodne boksačke asocijacije amatera. Ova se nagrada obično dodjeljuje pobjedniku natjecanja. Kasnije su suci koji su sudili u ovoj borbi diskvalificirani - bilo je moguće dokazati da su primali mito od južnokorejske delegacije. Odluka o pobjedniku nikada nije revidirana, ali 1997. Roy Jones nagrađen je srebrnim olimpijskim ordenom.
Unatoč vrlo dvosmislenim rezultatima, Olimpijske igre u Seulu postale su važna prekretnica u povijesti olimpijskog pokreta. Značajno pooštravanje doping kontrole omogućilo je da se sljedeće Olimpijske igre učine puno poštenijima.
