Olimpijske medalje nagrada su za koju mnogi sportaši već godinama teže. Zbog nje se troše ogromne fizičke i moralne snage sudionika sportskih natjecanja. Princip primanja medalja dovoljno je jasan. No, obične ljude često zanima pitanje gdje se čuvaju nagrade i prije Olimpijskih igara i nakon njih.
Olimpijska medalja vrlo je vrijedan predmet. I to nimalo s gledišta nakita, budući da je zlatna medalja izrađena od osnovnog metala, na primjer, od srebra i prekrivena malim slojem zlata. Vrijednost ove nagrade leži drugdje. Ona je simbol pobjede i uspjeha ovog ili onog sportaša i cijele države u cjelini. Stoga ga treba čuvati na poseban način.
Do početka Olimpijskih igara, nagrade su pod zaštitom i kontrolom zemlje domaćina. Na primjer, medalje za sportska događanja u Londonu 2012. godine smještene su u Tower of London. Pouzdano spremište opremljeno je alarmima, video nadzorom i drugim stupnjevima zaštite. Uz to se nadgledaju danonoćno.
Nakon nagrade sportašima na postolju, svaki od njih uzima medalje za svoju upotrebu. Nagrade sportaši u pravilu nose kući i postavljaju ih na svoj počasni zid, na najuočljivije mjesto.
U većini slučajeva njihova rodbina olimpijske medalje koje su primili oni već umrli sportaši prenose u Muzej sporta. Tamo su pohranjeni u posebne vitrine s zaštitom od alarma.
Sudbina prve medalje, koju je gimnastičar Hermann Weingartner primio za osvajanje olimpijskog skoka s motkom 1896. godine, ukradena je iz Sportskog muzeja smještenog u Japanu. Bila je to nagrada teška 68 g. Promjer joj je bio oko 50 mm. Do muzeja je došla trećim rukama. Kad je preminuo prvi olimpijski prvak 1896. godine, njegova je obitelj 1964. godine medalju poklonila japanskom gimnastičarki Yukio Endo kao nagradni pehar. Nakon toga, dao je ovu medalju Muzeju. Tamo je smještena u otključanu ćeliju koja je bila potpuno nezaštićena od provale. I kao rezultat, medalja je ukradena.
