Sedamnaeste ljetne olimpijske igre 1960. održane su u Rimu od 25. kolovoza do 11. rujna. Bile su to prve ljetne olimpijske igre za Italiju, prve zimske igre u ovoj zemlji održane su četiri godine ranije u gradiću Cortina d'Ampezzo.
Rim je izabran za glavni grad 17. ljetnih olimpijskih igara na 50. zasjedanju Međudržavnog olimpijskog odbora u Parizu 15. lipnja 1955. godine. Glavni suparnik Rimu bila je švicarska Lozana, ali u konačnom glasovanju Rim je pobijedio rezultatom 35:24.
Vječni grad bio je izvanredno pripremljen za natjecanje, sportaši su se natjecali u 18 kompleksa. Za natjecanje su korišteni povijesni predmeti: drevne kupke u Caracalli ugostile su gimnastičare, hrvačke prostirke postavljene su u Bazilici de Maxentius, trasa maratona prolazila je drevnom cestom Apia do Koloseuma.
Pet i pol tisuća sportaša iz 83 zemlje natjecalo se za 150 kompleta medalja u 18 sportova. Ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara održane su na novom stadionu Foro Italico, koji je mogao primiti 90.000 gledatelja.
Sovjetski tim je na Igre stigao s 285 ljudi. Račun zlatnih medalja otvorila je Vera Krepkina koja je najduže skočila. Ljudmila Ševcova pobijedila je u utrci na 800 metara, Elvira Ozolina osvojila je zlato za bacanje koplja. Irina Press pobijedila je u utrci na 80 metara, njezina sestra Tamara istaknula se u bacanju kugle i bacanju diska, uzela srebro, a Nina Ponomareva dobila je zlatnu medalju.
Među muškim sportašima u reprezentaciji SSSR-a istakli su se Viktor Tsibulenko (zlato u bacanju koplja), Vasilij Rudenkov (bacanje kladiva). Pyotr Bolotnikov pobijedio je u utrci na 10 km, Robert Shavlakadze u skoku u vis, Vladimir Golubnichy u utrci na 20 km.
Američka trkačica Wilma Rudolph uživala je neizmjernu popularnost na Igrama, zaradivši zasluženo zlato. Zbog svog gracioznog trčanja dobila je nadimak Crna gazela. Prvi olimpijski prvak koji je predstavljao Afriku bio je maratonac Abebe Bikila (Etiopija), koji je cijelu udaljenost pretrčao bos.
Od naših boksača naslov prvaka dobio je samo lagani Oleg Grigoriev. U Rimu se zvijezda popela do Cassiusa Claya, koji je s 18 godina osvojio naslov u poluteškoj kategoriji. Potom je promijenio ime u Muhammad Ali i proglašen je najvećim prvakom u teškoj kategoriji u profesionalnom boksu. Među sovjetskim hrvačima, Ivan Bogdan, Avtandil Koridze i Oleg Karavaev postali su dobitnici.
Veslač Vjačeslav Ivanov osvojio je natjecanje sam, ponovivši svoj uspjeh u Melbourneu. Sovjetska kajakašica Antonina Seredina osvojila je pojedinačno i par s Marijom Šubinom.
Sovjetski mačevaoci dobro su se pokazali. Po prvi puta u povijesti Olimpijskih igara, muške i ženske ekipe u foliji izborile su pobjede, pojedinačni turnir osvojio je sportaš Viktor Ždanovič.
Najboljim sportašem Igara priznat je sovjetski dizač utega Jurij Vlasov, koji je postavio olimpijske rekorde u teškoj težini za sva tri pokreta, kao i u ukupnom klasičnom triatlonu (537, 5 kg). Njegovi su zapisi istovremeno postali i svjetski. Laganom rukom Jurija, put do ovog naslova otvoren je za Vasilija Aleksejeva, Leonida Žabotinskog i Andreja Čemerkina.
Ovo je bila prva olimpijska igra koja je dobila puno televizijsko pokriće. Prijenosi uživo izvodili su se u 18 europskih zemalja i to s malim zakašnjenjem zbog vremenske razlike u Sjedinjenim Državama i Kanadi.
Na Igrama su postavljena 74 olimpijska rekorda, od kojih je 27 premašilo svjetske rekorde. Sovjetska reprezentacija zadržala je vodeću poziciju u neslužbenom ekipnom natjecanju, osvojivši 103 medalje, od kojih 43 zlatne. Drugo mjesto pripalo je momčadi SAD-a (71 nagrada, 34 zlatne medalje). Treća je bila ujedinjena momčad Njemačke (FRG i DDR), koja je dobila 42 medalje (12 zlatnih).
