Olimpijske igre u Münchenu 1972., nažalost, nisu se proslavile zaslugama organizatora ili sportaša. Tada se dogodio teroristički napad, koji je postao jedan od najstrašnijih događaja koji su ikad zamračili Olimpijske igre.
XX. Olimpijske igre, održane u Münchenu u rujnu 1972., postale su zloglasne zbog palestinskog terorističkog napada na izraelsku delegaciju. MOO je, poput njemačkih vlasti, bio svjestan da će se na Olimpijskim igrama dogoditi teroristički napad, a analitičari su čak predvidjeli 26 mogućih scenarija za njegovo održavanje kako bi organizatori događaja mogli prilagoditi svoje postupke i pružiti zaštitu stanovnicima Olimpijskih igara Selo. No, nažalost, potrebne mjere nikada nisu poduzete.
Dio razloga za teroristički napad bila je zabrana sudjelovanja Palestinske federacije mladih na XX. Olimpijskim igrama. Svrha grupe Crni listopad bila je oduzeti predstavnike izraelskog sportskog izaslanstva radi naknadne razmjene talaca palestinskih terorista koji su u to vrijeme bili u zatvorima. Uz to, njihovi su planovi uključivali i ubojstvo nekoliko sportaša, što bi omogućilo dodatni pritisak na izraelske vlasti, a istodobno ne bi bilo povezano s potrebom izravnog obračuna sa samim političarima, do kojih je bilo puno teže doći.
U rano jutro 5. rujna na teritorij Olimpijskog sela ušlo je 8 terorista u odijelima za odjeću i s naprtnjačama punim oružja. Primijetili su ih, ali ljudi koji su bili u selu odlučili su da su sportaši. Došavši do zgrade u kojoj su živjeli Izraelci, teroristi su uletjeli unutra, pucali u dva sportaša i uzeli devet ljudi za taoce. Niske kvalifikacije i loša profesionalna obuka ljudi koji su vodili pregovore i operaciju oslobađanja talaca uzrokovali su smrt svih 9 zarobljenih sportaša, dok su trojica terorista preživjela, a kasnije su ih njemačke vlasti pustile. Pilot helikoptera i jedan policajac također su bili žrtve napada.
Bilo je to 1972. godine da se MOO prvi put odlučio na jednodnevnu stanku na Igrama. Mnogi su sportaši i gosti napustili München strahujući za svoj život. Izraelcima je odbijeno izručenje zbog suđenja preživjelim teroristima Samir Mohammedu Abdullahu, Abdel Khair Al Dnaouiju i Ibrahimu Masoodu Badranu. Ugled njemačkih vlasti bio je beznadno ukaljan i nisu se uspjele uskoro očistiti od minhenske sramote. Kasnije je u Njemačkoj stvorena posebna antiteroristička jedinica zahvaljujući kojoj je vođenje vojnih operacija za oslobađanje talaca postalo uspješnije nego 1972. godine.
