Od tragedije je prošlo 40 godina. Olimpijske igre u Münchenu trebale su postati simbolom obnovljene Njemačke i drugih zemalja koje su bile "krive" u Drugom svjetskom ratu. To se nije dogodilo: 11 izraelskih sportaša terorizirali su palestinski ekstremisti, a organizatori Igara nisu uspjeli spriječiti ili suzbiti sukob. Je li to bila tragična nesreća ili urota s predumišljajem? Na ovo pitanje još uvijek nema odgovora.
5. rujna 1972. godine naoružani palestinski teroristi iz skupine Crni rujan nesmetano su ušli u područje Olimpijskih igara i uzeli 11 talaca izraelskih sportaša. To se dogodilo u 4:10 ujutro. München je bio potpuno nespreman za takav razvoj događaja: nenaoružani čuvari, ukrasna ograda oko olimpijskog sela. Radikalni ekstremisti zatražili su puštanje iz izraelskih zatvora 232 člana PLO-a, dva njemačka terorista i 16 zatvorenika u zapadnoeuropskim zatvorima.
Izraelska premijerka Golda Meir odbila je pregovarati s teroristima. Izraelske tajne službe ponudile su svoju pomoć za oslobađanje talaca, ali Nijemci je nisu prihvatili. Kao rezultat toga, svih 11 sportaša je ubijeno. Ubijeno je i 5 militanata i jedan njemački policajac Anton Fligerbauer. Koliko god cinično izgledalo, smrt policajca bila je korisna za percepciju onoga što se dogodilo: oba su naroda patila od ekstremista, a Izraelu je bilo moguće izraziti sudjelovanje i suosjećanje bez osjećaja krivnje. Imena ubijenih Izraelaca: David Berger, Yosef Romano, Moshe Weinberg, Eliezer Khalfin, Zeev Friedman, Mark Slavin, Andrey Spitser, Kehat Shor, Amitsur Shapiro, Yaakov Springer.
Vlasti FRG negativno su odgovorile na zahtjev Izraela za obustavom Olimpijskih igara. Ovu su odluku motivirali činjenicom da bi "povlačenje" značilo pobjedu svjetskog terorizma, pokoravanje njemu. Dakle, sport je nastavljen sutradan. Kao rezultat, Sovjetski Savez uzeo je 50 zlatnih medalja, SAD - 33. Zanimljivo je primijetiti da svako peto "zlato" američkog tima pripada Židovu Marku Spitzu.
Sigurnosni napori njemačke policije smatraju se jednom od najstrašnijih operacija u povijesti specijalnih službi. Je li ovo nesreća? Mjerodavno njemačko izdanje Der Spiegel ("Ogledalo") objavljuje neke dokumente koji se odnose na događaje od prije četrdeset godina. Ti dokumenti ukazuju na to da su njemačke specijalne službe dva puta upozorene na predstojeći teroristički napad. Međutim, podcijenili su važnost primljenih informacija i bili su sigurni da je grupa Crni rujan bila loše pripremljena i da se neće moći "okrenuti" u gradu prepunom gostiju, pa su stoga pustili stvari da idu same od sebe.
Istodobno je postalo poznato da su "Crnom rujnu" pomagali njemački neonacisti. Wolfgang Abramovski i Willie Pohl, članovi Nacional-socijalističke skupine otpora za Veliku Njemačku, blisko su surađivali s teroristima. Možda su to bili odjeci navodno "palog" nacionalsocijalizma prije 27 godina. Inače, glavni grad Bavarske München geografski je susjedan zloglasnom koncentracijskom logoru Dachau. Koincidencija?
Sljedećih 40 godina Njemačka pokušava sakriti tragove svojih pogrešaka. U međuvremenu, izraelska obavještajna služba Mossad pokreće operaciju nazvanu "Gnjev Božji". "Izrael će uložiti sve napore i sposobnosti kojima je naš narod obuzet teroriste gdje god se nalazili", rekla je Golda Meir u Knessetu. Sastavljen je popis prioritetnih zadataka čiji je cilj neutralizirati i eliminirati ne samo "Crni rujan", već i cijelu terorističku mrežu u Europi. Koliko dugo će ekstremisti nastaviti "silovati" javni red?
Ljeto 2012. obilježava Olimpijske igre u Londonu. Ovdje su poduzete kolosalne sigurnosne mjere. Olimpijsko selo okruženo je 18 kilometara električne ograde, zaštićeno s 13, 5 tisuća vojnika, pripremljene su brojne pseće jedinice, protuzračni topovi i lovci. S jedne strane, takav je pragmatizam opravdan, s druge strane, praznik "Mira i prijateljstva" pretvara se u napeto očekivanje. Hoće li istinska atmosfera Olimpijskih igara biti prošlost? Važno je shvatiti da ekstremizam može pobijediti samo zajedničkim naporima cijele svjetske zajednice.
