Olimpijski pokret se neprestano poboljšava, međutim, nažalost, uz pozitivne, postoje i negativni trendovi u njegovom razvoju. Međutim, MOO puno pažnje posvećuje problemima Igara i pokušava ih riješiti najbolje što može.
Mnogo je pozitivnih trendova među glavnim trendovima u modernom olimpijskom pokretu. To se posebno odnosi na organizaciju Olimpijskih igara mladih. Prve ljetne igre počele su se održavati tek 2010., a zimske - 2012. Prethodnice Olimpijskih igara za mlade bile su svjetska natjecanja na kojima su sudjelovali mlađi sportaši, čija se dob kretala od 14 do 18 godina. Svrha organizacije takvih događaja bila je želja da se mladi ljudi uključe u službeni olimpijski pokret, pomognu juniorima da ostvare svoje talente, a također i da pronađu jake sportaše koji će biti dostojni predstavljati svoje zemlje na sljedećim Igrama.
Sljedeći pozitivan trend bio je postupno uključivanje žena u olimpijski pokret i ispravljanje rodnih asimetrija. Do 1981. niti jedna žena nije bila članica MOO-a, budući da su odluku o sastavu Odbora donosili njegovi članovi, t.j. muškarci. Čak je 1999. godine od 113 ljudi u MOO-u bilo samo 13 žena, a ženski sport na Olimpijskim igrama počeo se prepoznavati nakon 2000. godine, kada su sportaši na Olimpijskim igrama u Sydneyu pokušali dokazati da se mogu dostojanstveno natjecati. Odnos prema ženskom sportu i dalje je dvosmislen, međutim, u tom su se pogledu pojavili pozitivni trendovi.
Nažalost, postoji i određena količina negativnosti. Unatoč činjenici da je prema izjavama članova MOO-a glavni cilj modernog olimpijskog pokreta poboljšati međusobno razumijevanje među građanima različitih zemalja, uočava se suprotan trend. Davne 1964. godine, tijekom nogometne utakmice u sklopu Olimpijskih igara, navijači su, nezadovoljni postupcima sudaca, započeli tučnjavu, u kojoj je više od 300 ljudi umrlo, a više od 600 teško ozlijeđeno. Olimpijska ideologija, koja se temelji na ljubavi, uzajamnom razumijevanju i pravdi, ne djeluje uvijek i, nažalost, rezultati Igara često izazivaju ozbiljne skandale. Primjer su Olimpijske igre u Salt Lake Cityju.
I, konačno, još jedna neugodna tendencija bila je pretjerana politizacija pokreta. Pojedinačni sportaši ili čak cijele države dogovaraju bojkot ili, još gore, pokazuju potpuno nepoštovanje, demonstrativno kršeći pravila natjecanja. Čak su i Olimpijske igre u Sočiju 2014. kontroverzne, a američki kongresmeni čak predlažu zajednički američko-europski bojkot. Nažalost, malo političara razumije koliko su takve akcije destruktivne za olimpijski pokret u cjelini.
