Je li naš svijet stvarno dobar ili loš? Je li moguće jednoznačno odgovoriti na ovo pitanje? Ili sve ovisi o tome tko će na to odgovoriti.
Svi smo rođeni na ovom svijetu i nekako to percipiramo. Kad smo još bili mali, naš je svijet bio zatvoren za najbliže ljude. To su bili naši roditelji i drugi ljudi iz našeg najužeg kruga.
Tada su se u našem životu pojavili prijatelji i “naš se svijet” počeo širiti. Kako smo sazrijevali, naš je život bio ispunjen raznim događajima, u njemu su se pojavljivali novi ljudi i razne situacije. Učili smo kad smo sazreli i počeli raditi.
I kako smo cijelo to vrijeme vidjeli svijet oko sebe? Svijet smo doživljavali na različite načine. Ili nam je sve prošlo dobro, a svijet nas je usrećio, tada nam nešto nije pošlo za rukom i uznemirilo nas, a onda je svijet izgubio svoje dugine boje. Ispada da puno toga ovisi o našoj percepciji, o našem raspoloženju, o okolnostima, općenito, o brojnim čimbenicima koji se povremeno mijenjaju. Događa se da se naš život pred nama pojavljuje kao siva svakodnevica, a događa se da mi običan dan doživljavamo kao praznik.
Za neke je cijeli svijet oličenje tuge i što više osoba živi u njemu, to je sklonija razočaranju. Druga će osoba reći ne, cijeli je svijet pun sreće i radosti. A netko će tvrditi da je svijet "prugast" i da će val sreće pratiti val nesreće. Netko jednostavno ne razmišlja i ne postavlja baš ovo pitanje: "Kakav je naš svijet?"
Na odnos ljudi prema svijetu snažno utječu životne okolnosti, karakter i drugi čimbenici. Nisu ni za što ljudi podijeljeni na optimiste i pesimiste. Ispada da su mišljenja možda različita. Štoviše, jedan od ljudi počinje nametati svoje mišljenje drugima. Takvi ljudi vjeruju da su samo oni u pravu, a svi ostali u krivu.
S pozicije joge moram reći da ne znamo kakav svijet! Nije dobar, nije loš. Svaka osoba ima svoj svijet i sve je vrlo individualno.
