Joga stječe popularnost među ljudima u zapadnom društvu. No, znaju li svi koji je zanimaju što je to, "joga"? O ovom pitanju postoje mnogi mitovi i zablude. Često se uobičajena gimnastika naziva jogom, a jogi je osoba koja se savije na neki nezamisliv način, dugo sjedi u nepomičnom položaju ili pjevuši nešto sebi nerazumljivo. Kakve veze sve ove ideje imaju s istinskim opisom drevnog učenja?
Prvo što treba započeti s definicijom joge jest da je joga sustav samospoznaje. I to samospoznavanje se događa, uključujući kroz rad s fizičkim tijelom (ljude vidimo u raznim asanama), također kroz rad s dahom (pranayama), glasom (mantra) i apsolutno kroz sve manifestacije osobe. Joga je univerzalna. Joga odgovara svima!
Svi se razvijamo tijekom života, tijekom mnogih naših života. Nije sve to, međutim, svjesno. Ali za sve svoje vrijeme, prije ili kasnije želja za samospoznajom i razvojem u čovjeku postaje sve svjesnija. I tu joga dolazi u pomoć! A neke od njegovih vrsta, poput rada s našim manifestacijama (fizičko tijelo, misli, osjećaji), samo su opcije za ono što sami možemo odabrati u potrazi za putem duhovnog razvoja.
Odlučili smo da je joga, prije svega, sustav samospoznaje. Koji još važni kriteriji postoje? Koji god sustav ljudi nazivali jogom, ali s pravom se to može smatrati samo učenjem koje se pridržava prvog i drugog principa joge.
O čemu govorimo, pitat će se oni koji su tek započeli svoje upoznavanje s jogom. Ukratko, prvo je načelo dobrote i ne nanošenje štete niti jednom živom biću, a drugo načelo logike i zdravog razuma. Ako se u sustavu ne spominju ta načela ili se o njima zna, ali nisu ispunjena, onda se takav sustav, a priori, ne može smatrati jogom. To su glavni kriteriji pomoću kojih možemo utvrditi pripadnost ovog ili onog učenja najdrevnijem znanju.
