1972. su se po prvi put Olimpijske igre održale izvan Sjedinjenih Država i Europe. Glavni grad XI zimskih olimpijskih igara bio je japanski grad Sapporo. Igre su se održavale od 3. do 13. veljače.
Japan u to vrijeme nije tvrdio da je vodeća sportska sila. Stoga je glavni cilj Japanskog olimpijskog odbora bio pokazati društvena i ekonomska postignuća zemlje u poslijeratnim godinama. Preko 4.000 novinara dobilo je akreditaciju za igre. Ovo je bio prvi rekord olimpijade.
Sapporo je već dobio pravo na domaćin Olimpijskih igara 1940. godine, ali zbog rata s Kinom Japanski olimpijski odbor napustio je ovu časnu misiju. Olimpijske igre vratile su se u Japan nakon duge 32 godine. Na natjecanju 1972. godine sudjelovali su sportaši iz 35 zemalja, ukupno je sudjelovalo 1006 sportaša. Po prvi put su se u igrama natjecali sportaši iz takve nezimske zemlje kao što su Filipini.
U Sapporu je odigrano 35 kompleta nagrada u 10 sportskih disciplina. Prvo mjesto u neslužbenom poretku medalja s povjerenjem je zauzela ekipa SSSR-a. Sovjetski sportaši osvojili su 16 medalja, uključujući 8 zlatnih. Drugo mjesto, za mnoge neočekivano, zauzela je reprezentacija DDR-a koja je drugi put u povijesti ove zemlje sudjelovala u zimskim igrama.
Junakinja Olimpijskih igara bila je skijašica Galina Kulakova koja je na istim igrama osvojila tri zlatne olimpijske medalje (udaljenost od 5 i 10 km i štafeta 4x7,5 km). Još jedan heroj bio je Nizozemac Ard Skhkenk. Osvojio je tri zlatne medalje u brzom klizanju (1500m, 5000m i 10000m). Kasnije je njemu u čast u Holandiji imenovana sorta tulipana.
Na Olimpijskim igrama u Sapporu, velika umjetnička klizačica Irina Rodnina prvi je put postala olimpijska prvakinja. Tada je klizala u tandemu s Aleksejem Ulanovim. Drugo mjesto u konkurenciji parova zauzeli su također sovjetski sportaši, to su bili Ljudmila Smirnova i Andrej Suraikin.
Nastupi japanskih skakača postali su prava senzacija. Japanci, koji nisu računali na veliki uspjeh, popeli su se na cijelo postolje u skoku sa odskočne daske od sedamdeset metara. Ali prije toga, japanska je momčad imala samo jednu srebrnu olimpijsku medalju, osvojenu na igrama 1956. u Cortinu d'Ampezzu.
Zimske igre u Sapporu obilježila je borba protiv "profesionalnosti" u olimpijskom pokretu. Austrijski skijaš Karl Schranz suspendiran je s natjecanja. Ovo je drugi put da pati. Prvi put mu je oduzeta zlatna olimpijska medalja na Igrama 1968. u Grenoblu. Schranz je kažnjen zbog ugovora sa sponzorima i oglašavanja za proizvođače sportske odjeće. Tih se godina vjerovalo da novcu nije mjesto u amaterskom sportu.
Sukob profesionalaca i amatera bio je uzrok kanadske hokejaške ekipe koja je bojkotirala utakmice u Sapporu. Kanadski hokejaši inzistirali su na tome da NHL sportašima daju pravo sudjelovanja na Olimpijskim igrama, ističući da su sovjetski hokejaši amateri samo "na papiru". No njihov zahtjev nije bio zadovoljen, što je rezultiralo time da su osnivači hokeja na ledu odbili sudjelovati u natjecanju. Hokejaši SSSR-a postali su pobjednici, Amerikanci su zauzeli drugo mjesto, a sportaši Čehoslovačke broncu.
Zanimljiva činjenica: tijekom probe za otvaranje igara jedan od gledatelja skrenuo je pažnju organizatora na pogrešan raspored prstenova na olimpijskoj zastavi. Prema pravilima, prstenovi su poredani sljedećim redoslijedom: plavi, žuti, crni, zeleni, crveni. Ispostavilo se da se na svim Zimskim igrama od 1952. godine vijorila pogrešna zastava. I nitko nije primijetio pogrešku.
