Nakon uspjeha na prvim Olimpijskim igrama u Ateni, Olimpijski odbor na čelu s Pierreom de Coubertinom odlučio je natjecanje učiniti redovnim. Sljedeći susret sportaša iz različitih zemalja dogodio se 1900. u Parizu.
Odlučeno je da se druge Olimpijske igre održe istovremeno sa Svjetskom izložbom u Parizu kako bi se na njih privuklo više gledatelja. Međutim, ta su se natjecanja uvelike razlikovala od modernih. Igre se održavaju nekoliko mjeseci, a povjesničari još uvijek raspravljaju o točnom popisu pobjednika i natjecanja za ove Olimpijske igre. Organizacijska razina ovih igara također se ne može usporediti s kasnijim vremenima. Još uvijek nije bilo posebnih nagodbi za strane sportaše, kao ni ceremonije otvaranja i zatvaranja igara.
Na natjecanje su išli sportaši iz 24 zemlje. Na Igrama je prvi put bilo zastupljeno 12 država, uključujući Rusko carstvo. No na natjecanju nije bilo sportaša iz Afrike i azijskih zemalja. Izuzetak je bio sportaš iz Indije, tada dijela Britanskog carstva.
Održana su prvenstva u 20 sportskih disciplina. Među njima su bili i oni koji su naknadno bili isključeni iz natjecanja u okviru igara, poput baskijske pelote.
Žene su prvi put sudjelovale u igrama, što je za to vrijeme bila hrabra odluka organizatora. Konkretno, održan je zasebni ženski turnir u golfu. U kriketu su igrali ravnopravno s muškarcima, a u tenisu su se natjecale i same žene i mješoviti parovi.
Prvo mjesto po broju medalja zauzela je Francuska, domaćin sportskih natjecanja. Najuspješniji su bili francuski veslači, strijelci i mačevaoci. Druga je bila momčad Sjedinjenih Država, koja je već tada stekla status sportske sile. Sportaši iz ove zemlje dobili su najveći broj medalja. I golfisti, muškarci i žene, također su uspješno nastupili.
Sportaši iz Ruskog Carstva bili su zastupljeni u samo dvije discipline, mačevanju i konjičkom sportu, te nisu mogli osvojiti medalje.
