16. lipnja 2012. ruska nogometna reprezentacija završila je svoj nastup na EURO 2012. Ova vijest šokirala je brojne obožavatelje, jer su računali na potpuno drugačiji rezultat. Skupina u kojoj su Rusi igrali nije bila jako jaka, a mnogi su joj predvidjeli briljantni izlazak. Prva utakmica nije razočarala navijače, ali nakon posljednje mnogi su bili u pravoj žalosti.
Prva utakmica Rusa, u kojoj je momčad igrala protiv Čeha, bila je svijetla i nezaboravna. Rezultat 4: 1 obradovao je brojne ruske navijače. Sve u ovoj utakmici bilo je sjajno: brzi napadi, kompetentne akcije u središtu terena, moćna obrana. Protivnička momčad nije mogla učiniti gotovo ništa.
No, sljedeće utakmice razočarale su nogometni svijet. Utakmica s Poljskom bila je spora, vjerojatno zbog umora nakon pobjede nad Česima. Jedan od razloga poraza na Europskom prvenstvu je taj što su ruski nogometaši u drugoj utakmici bili neaktivni. Nisu mogli pobijediti, nedostajalo im je snage, brzine, preciznosti.
Možda je jedna od pogrešaka bila promjena napadača u prvom dijelu utakmice s Poljskom. Umjesto Alana Dzagoeva, koji je pokazao izvrstan rezultat, izašao je Marat Izmailov, koji se nije mogao prepoznati na ovom prvenstvu. Možete dugo razgovarati o Alanovom umoru, jer je bio jedan od najboljih strijelaca prvenstva i zaista je dao sve od sebe, ali možda je mogao i više. Rusiji je zaista nedostajalo svježe snage, igrači nisu bili u dobroj formi, ali zamjena ključnog igrača, najvjerojatnije, bila je razlog zašto je utakmica s poljskom momčadi završila neriješeno.
Posljednja utakmica nije izazvala uzbuđenje kod ruskih navijača. Uostalom, Rusi su mnogo puta pobijedili grčku reprezentaciju. Da, ne može se reći da je protivnik bio slab, jer su Grci osvojili EURO 2004. No, kako se mnogi navijači sjećaju, na tom su turniru ruski nogometaši pobijedili grčke nogometaše. A 2012. mnogi su Rusiji predviđali pobjedu. Daljinski udari bili su jedna od glavnih pogrešaka koja je dovela do tužnog ishoda. Najvjerojatnije je to bio stav glavnog trenera. Rusi nisu navikli na takvu akciju, obično igraju dodavanje do samih vrata neprijatelja. A kad bi se tako ponašali, najvjerojatnije bi napustili grupu.
Strahovi Dicka Advocaata bili su razumljivi, grčka reprezentacija poznata je po svojoj obrani. A utakmica s dugim udarcima mogla je završiti pobjedom. No, već u prvom dijelu susreta postalo je jasno da su te akcije bile pogrešne. Ipak, nije bilo nove instalacije od trenera. Rusi su pokušali pogoditi gol gotovo sa sredine terena. Nažalost, ruski nogometaši nisu posebno precizni, lakše im je pogoditi, nalazeći se u neposrednoj blizini gola. Ali nisu mogli protiv trenera.
Pa, posljednja moguća pogreška je vratarska igra. Dapače, odluka trenera da odabere golmana. Da je Akinfeev stajao na golu, možda bi bilo manje postignutih golova protiv ruske reprezentacije. Mnogi mogu reći da Igor nije u najboljoj formi, jer je imao ozbiljnu ozljedu. No, njegove nedavne igre dokazuju da je i dalje jedan od najboljih vratara u Europi. Malafeev je dobar vratar, samopouzdano stoji na golu, odbija čak i ozbiljne napade. Ali nedostaje mu intuicija, vizija igre. Iako Akinfeev ima manje iskustva, ima njuh koji njegove postupke čini gotovo briljantnima.
Gubitak na UEFA EURO 2012 dogodio se iz dva razloga. Prvo, zbog činjenice da neki igrači nisu mogli pokazati igru na koju su računali milijuni obožavatelja. Niska brzina, nedostatak preciznih udaraca, neprecizne dodavanja, sve je to bilo, nažalost. Drugi razlog gubitka bile su pogrešne odluke trenera, kojem se činilo da se žuri što prije napustiti rusku reprezentaciju.
