Unatoč činjenici da sudionika Olimpijskih igara u Londonu Oscara Pistoriusa nisu smatrali pravim pretendentom na pobjedu, publika je sa zanimanjem promatrala startove ovog trkača. Razlog ove pozornosti je taj što je južnoafrički sprinter postao prvi paraolimpijac na svijetu s protezama koji se natjecao na Olimpijskim igrama zajedno sa zdravim sportašima.
Oscar Pistorius rođen je 1986. u Johannesburgu. Dječak je imao urođenu manu - odsutnost obje fibularne kosti. Liječnici su inzistirali na amputaciji obje noge ispod koljena, a savjetovali su da se to učini što ranije kako bi se ubrzala adaptacija djeteta. Roditelji budućeg prvaka pristali su na operaciju kad je Pistorius imao samo 11 mjeseci, a u dobi od 13 mjeseci već je nosio posebne proteze.
Oscar je pohađao redovnu školu za dječake, gdje se aktivno bavio sportom. Unatoč fizičkoj boljci, volio je ragbi, tenis, trčanje, vaterpolo, hrvanje. Prebivši ozljedu koljena na školskim natjecanjima, Pistorius je morao napustiti neke sportske discipline, posebno iz svog voljenog ragbija.
Izbornik je skrenuo pozornost na činjenicu da mladić pokazuje nevjerojatne rezultate u sprint utrkama, te mu savjetovao da se usredotoči na ovaj sport. Prvi veći međunarodni početak za Pistorius bile su Paraolimpijske igre 2004. u Ateni. Tamo je sportaš osvojio dvije nagrade: brončanu medalju u utrci na 100 metara i zlatnu medalju u utrci na 200 metara, no sportaš se nije htio zaustaviti na tome. Počevši se natjecati za obične trkače, Pistorius je pokazao neviđene rezultate: na turniru u Rimu 2007. godine osvojio je srebro na 400 metara.
Čini se da je niz uspješnih startova na natjecanjima za obične trkače nagovijestio Oscaru Pistoriusu blistavu sportsku karijeru, no Međunarodno udruženje atletskih federacija (IAAF) 2008. odlučilo je ukloniti sportaša iz sudjelovanja na turnirima koji nisu namijenjeni osobama s invaliditetom. Njezina se odluka temeljila na istraživanju da su lagane i elastične proteze Pistoriusu dale prednost nad redovnim trkačima.
Za trčanje sportaš koristi proteze gepard-stopala islandskih stručnjaka, koje koštaju više od 30.000 američkih dolara. Zahvaljujući njima, Pistorius je dobio nadimak "Blade Runner". Te su proteze izrađene od plastike ojačane karbonskim vlaknima, koja je izdržljiv, ali vrlo lagan materijal. Unatoč nekim prednostima koje trkaču pružaju, proteze također otežavaju natjecanje, otežavajući skretanje i usporavajući start. Ti su argumenti pomogli Pistoriusu da ospori odluku IAAF-a odlaskom na Sportski arbitražni sud.
Sportaš se nije mogao kvalificirati za Olimpijske igre u Pekingu, no sudjelovao je na Paraolimpijskim igrama 2008. godine. Ova natjecanja donijela su Pistoriusu 3 zlatne medalje i paraolimpijski rekord na udaljenosti od 400 metara. Nastavljajući intenzivne treninge, sportaš se trudio ostvariti svoj dragi san - natjecati se na Ljetnim olimpijskim igrama. 2011. godinu obilježila je još jedna pobjeda Oscara Pistoriusa: postao je prvi amputirani paraolimpijac na svijetu koji je udaljenost od 400 metara uspio pretrčati za manje od 46 sekundi.
Osobni rekord koji je sportaš postavio u malom talijanskom gradiću Lignano (45, 07 sekundi na 400 metara) omogućio mu je kvalifikacije za Svjetsko atletsko prvenstvo 2011. i Olimpijske igre u Londonu. Nastupivši na Svjetskom prvenstvu u polufinalu štafete 4x400 m u sastavu južnoafričke reprezentacije, Pistorius je postao njezin srebrni medalja.
Glavni događaj sportaša 2012. bio je nastup na Olimpijskim igrama. U pojedinačnoj konkurenciji Oscar Pistorius nije uspio doći do završnih utrka, ali imao je dovoljno sreće da je sudjelovao u finalu muške štafete 4x400 m kao dio reprezentacije svoje zemlje. Oscar je dobio posljednju četvrtu fazu. Nakon rezultata štafete, južnoafrička momčad zauzela je osmo mjesto. Unatoč neuspješnom nastupu na Olimpijskim igrama 2012. godine, Oscar Pistorius osobnim je primjerom dokazao da tjelesni invaliditet ne smije biti prepreka ostvarenju sna.
